Baošić

 

Na desetom kilometru puta od Herceg Novog prema Kotoru, na dužini od 2 km i površini od 300 hektara, pruža se primorsko, ribarsko i turističko naselje Baošić. O porijeklu imena postoji nekoliko predanja. U poveljama cara Dušana iz 1351. godine pominje se pod nazivom Baošle. Ovo interesantno mjesto između Đenovića i Bijele zatrpano je zelenilom na pragu mora i srebrnom šumom maslina, zastrto prostorom od žala do padina. Od davnina je poznato po dobrim ribarima i vrsnim pomorcima.. To i danas svjedoče skladne ribarske kuće i palate pomoraca koje su poput đerdana poređane duž baošićke zelene obale. Malo je tako prijatnih i tihih trenutaka kao što ih ima Baošić .U vrijeme zime dok se okolna brda zabijele snijegom i okuju ledom u Baošiću je blaga i prijatna klima, da cvijetaju mimoze i žute se narandže. Dok u ostalim mijestima u Boki ponekad vlada nesnosna žega, u Baošiću se u toku dana osjeti prijatno djelovanje maestrala, a u večernjim časovima dune povjetarac sa planina donoseći miris kadulje i smilja mješajući ga sa mirisom algi i mora.

Baošić su danas poznato ribarsko turističko naselje koje broji oko 1600 stanovnika. Baošić ima: osnovnu školu, poštu, turist biro, dom kulture, ribarsku zadrugu, samoposluge, prodavnice, restorane sa domaćim specijalitetima, kafiće, kioske za prodaju štampe i raznih potrepština. Od sportskih društava aktivni su: vaterpolo plivački klub ,,Bokelj“, brodarsko društvo ,,Jovo Dabović“, društvo za podvodne aktivnosti i sportski ribolov,,Ribar“. U Baošiću se svake godine održava tradicionalna berba mimoze sa poznatim ribarskim svečanostima. Početkom februara vrijedni žitelji ovog mijesta ugoste samo u jednom danu oko 20.000 gostiju. Najveća nagrada im je, kažu, ako sve bude u redu i ako gosti budu zadovoljni.

Pjer Loti vezao je sebe za ovo mijesto jednom romantičnom uspomenom i dirljivom novelom o ljubavi sa Paskvalom Ivanović. Poznati francuski pisac i pomorski oficir boravio je kratko na ovom slučajnom sprudu svog putovanja ali je trajno odnio sjećanja na čudesno mijesto iz sna. Ploča uz rivu govori samo o njegovom kratkotrajnom boravku. Međutim ono drugo je privlačnije, udara u sitne žice neostvarene ljubavi od koje su ponajmanje oslobođeni sezonski gosti ovog i onako romantičnog zaliva.

U moru zelenila i južnog rastinja, opkoljena stoljetnjim maslinjacima, nalazi se kuća još interesantnijeg čovjeka, starog pomorskog kapetana Miroslava Štumbergera, slovenca koji je slovenačke Alpe napustio skrasivši se u ovom malom, ali posve interesantnom mijestu. On je u mladosti zavolio ovo mijesto i nije ga mogao napustiti. U njegovom prijatnom domu gdje je iz pomorskog života izložena zbirka eksponata, biće vam dočarana stvarnost minulih vremena. Pored toga bio je slikar, pisac i pronalazač. Stari Kapetan o kome su i pijesme ispjevane bio je neumoran. Uvjek je bio u pokretu i stvarao do kraja života. Ipak, dijela uvijek nadžive stvaraoca.